Thru hiker Brian
Prvi put sreli smo se u lisabonskoj katedrali dok smo čekali nekog tko bi nam mogao lupiti prvi pečat. Kada nam je jučer naš domaćin Nunu pokazivao gdje ćemo prenoćiti, radosno nas je pozdravio već izvaljen na ležaju u susjednoj sobi. Bolje smo se upoznali jutros na doručku.
Brian je 53-godišnji računovođa iz Portlanda, Oregon, SAD. Ovo mu je prvi Camino i već vidimo da će ga ishodati s lakoćom.

 Znali smo da nas danas čeka dug i dosadan put, ali nismo znali da će biti toliko asfalta i jedva ikoje mjesto gdje bi se mogla popiti kava. Nismo uranili jer se baš i nismo naspavali, oblačno je i ima dosta vjetra. Redovito pratimo vremensku prognozu i primjećujemo da je svaki dan sve toplije i toplije.
Hodamo starim priključnim cestama koje prate prugu i postaje sve toplije. Jedini dašak svježine donese tu i tamo koji vlak koji projuri pokraj nas velikom brzinom. Sad već postoje vruće pa oblačimo našu zaštitu (kape i košulje s UV zaštitom) dok su nam koraci sve teži.

  Trinaest kilometara ničega
Napustivši dražesni gradić Vila Franca de Xira odmah smo shvatili da nas čeka beskrajno tabananje prašnjavim bespućima nimalo lijepe industrijske zone. Bilo je to dosadnih 13 kilometara bez ijednog čovjeka i bilo čega vrijednog spomena, ukoliko kontejneri, dimnjaci, kojekakva postrojenja ili termoelektrana nisu dobar motiv za fotografiranje.
Azambuja se pojavila kao spas, ne samo zbog kave (konačno!) i naših dobro odležanih sendviča od prekjučer (danas su bili najbolji), već i da konačno imamo što za vidjeti.

Na blagdan svetog Antuna
Ponovo smo se otišli pomoliti svetom Antunu na njegov dan i zamoliti ga da nas čuva i pomaže nam na Putu. U tijeku je bila sveta misa i vladala je gužva. Ljudi su stalno ulazili i izlazili, ali u crkvi ih nije bilo niti približno kao kod nas na taj blagdan, a primijetila sam da nisu ni nosili cvijeće na blagoslov. Blagoslova nikad dosta!
Kako smo se i nadali, s katedralom Sé bila je treća sreća. Vjerujem da je sveti Ante imao udjela u tome. Konačno smo uspjeli ući unutra! Ondje nije bilo puno ljudi jer su bili u susjednoj crkvi pa smo je na miru mogli razgledati i pomoliti se.

Nakon ova dva prilično turbulentna dana ipak smo se dobro odmorili u našem smještaju. Danas je sv. Antun i trebamo se požuriti natrag u centar grada i čekati otvaranje katedrale. Sjeli smo na bus i kroz pola sata vožnje evo nas u starom dijelu grada. Crkva sv. Antuna je otvorena i počinju prve mise. Odlazimo na svetu misu pomoliti se našem svecu zaštitniku. Gužve su već na samom ulazu tako da smo se jedva probili do zadnjeg dijela crkve.

Nakon svete mise odlazimo u katedralu, ulazimo i pokušavam naći nekoga koga bismo mogli pitati za Credencial i prvi pečat kako bismo konačno započeli naše hodočašće.

Najprije molitve
Od jučer je Lisabon zasjeo visoko na ljestvici mojih omiljenih gradova. Bila je to jednostavno ljubav na prvi pogled.
Jedva sam čekala zaroniti u dan koji je pred nama. Imala sam toliko planova i želja, jedino nisam bila sigurna kako sve to ugurati u jedan običan dan. Odlučila sam prepustiti se jer ionako ne mogu na sve utjecati. Ooo, kako sam bila u pravu!
Popeli smo se strmom uskom ulicom prema katedrali i prvo što smo ugledali bila je crkva sv. Antuna. Sé de Lisboa, katedrala sv. Marije iz 12. stoljeća (koja viri odmah iza nje) bila je broj jedan na našoj listi obilazaka. Ona je početna točka ovog Camina i željeli smo, uz naše hrvatske, kupiti i portugalske hodočasničke putovnice, a svakako nam je trebao i prvi pečat.

 Nakon onakvog jučerašnjeg dana stvarno nam je trebao odmor tako da smo se još sinoć dogovorili da ujutro ne moramo žuriti. Provjerili smo na internetu, kažu da se katedrala otvara u 09.00 sati. To nam i odgovara jer to znači da nećemo iz smještaja bar do osam sati.
Ustali smo, spakirali stvari i polako krećemo prema katedrali. Prvo nailazimo na crkvu svetog Antuna te ulazimo kako bismo je vidjeli. Jako je lijepa, obilazimo je polako fotkajući je iz svih kutova kako bismo sačuvali uspomene. Odmah iza nje nalazi se katedrala posvećena Bogorodici Mariji. Dolazimo do katedrale i vidimo da mnoštvo vjernika stoji vani oko ulaza i da ima direktan televizijski prijenos ispred same katedrale.

Samo smo bacili pogled
Tražeći naš hostel, usput smo već slučajno nabasali na neke od znamenitosti koje su mi bile na listi želja. Sretni trenutak bio je što je smještaj u centru grada, u najstarijoj lisabonskoj četvrti Alfama. Prvo smo na vrhu najvišeg od sedam brežuljaka ugledali Castelo de São Jorge, stari dvorac iz 11. stoljeća kako se zaštitnički nadvija nad grad. Malo skrenuvši našli smo se na velikom trgu Praca da Figueira. Šareni štandovi okupirali su sa svih strana trg, ignorirajući slavnog konjanika Joaõa l. Iznenadio nas je dugački red beskućnika i ljudi u potrebi koji su, ne baš strpljivo, čekali nekakav topli obrok koji su im dijelili na trgu. Toliko puta viđeni sjaj i bijeda velegrada, rukom pod ruku na jednom mjestu.