Nakon ova dva prilično turbulentna dana ipak smo se dobro odmorili u našem smještaju. Danas je sv. Antun i trebamo se požuriti natrag u centar grada i čekati otvaranje katedrale. Sjeli smo na bus i kroz pola sata vožnje evo nas u starom dijelu grada. Crkva sv. Antuna je otvorena i počinju prve mise. Odlazimo na svetu misu pomoliti se našem svecu zaštitniku. Gužve su već na samom ulazu tako da smo se jedva probili do zadnjeg dijela crkve.
Nakon svete mise odlazimo u katedralu, ulazimo i pokušavam naći nekoga koga bismo mogli pitati za Credencial i prvi pečat kako bismo konačno započeli naše hodočašće.
Malo dalje od oltara primijetim časnu sestru kako nešto objašnjava i pokazuje dvojici mladih sjemeništarca. Mahnem joj i ona dođe do mene, zamolim je za pomoć govoreći joj kako smo jučer bili i nažalost katedrala je bila zatvorena, kako nam trebaju Credencijali i pečati da bismo započeli svoje hodočašće iz Lisabona. Provede nas iza u sakristiju i pozove osobu koja je zadužena za te stvari. Uzmemo naše putovnice i prvi pečat, zahvalimo se na ljubaznosti i krenemo prema izlazu. Na samom ulazu ima još hodočasnika koji isto tako djeluju izgubljeno kao i mi jučer pa ih uputimo prema oltaru gdje će dobiti sve potrebite informacije.
Izlazimo iz katedrale i upućujemo se sad već poznatom rutom niz ulicu gdje je jučer bila velika fešta. Stižemo do busa i nakon kraćeg vremena opet smo na istoj poziciji od jutros. Hvala Bogu, sad i službeno počinje naš prvi dan Camino Portoguese!
Prolazimo pored raznih atrakcija (krećemo se obalom), usput vidimo predivne građevine ali i osjećamo snagu portugalskog sunca na vlastitoj koži. Uz obalu je lijepo uređena šetnica s dosta hladovine tako da nam nije strašno hodati (bar tu prvu dionicu puta). Nailazimo na veliki zgradu koja izgleda kao jedrilica. To je Centar Vasco de Gama i stvarno je impozantna građevina. Nakon toga prestaje hladovina i sad hodamo šetnicom koja baš i nema previše drveća. Ispred nas se nalazi most koji je drugi najveći most na svijetu i dugačak je 17 km. Tu smo napravili nekoliko dobrih fotki jer most izgleda fenomenalno i, što je najbolje, ne vidi mu se kraja.
Kada smo prošli most, otvara nam se alternativni "plavi" put koji cijelo vrijeme prati obalu rijeke ali je rađen od drveta i povišen je kako bi more slobodno moglo prodirati ispod njega. Ta staza je poznata i po pticama močvaricama te na nekoliko mjesta imaju odjeljke za promatranje ptica. Lokalni ljudi nas usmjeravaju da idemo tom stazom ali i upozoravaju da stavimo kape na glavu jer tih 7 - 8 km nema nigdje hladovine. Staza je bila vrlo zanimljiva ali i izazovna jer grije sa svih strana a nema ni daška vjetra. Koliko god da smo se zaštitili, svejedno smo dobili boju u licu jer odbljesak sunca od vode je učinio svoje. Stižemo na naše današnje konačno odredište. Grad nije velik ali je onako, kako moja Bilja zna reći, "grad s dušom". Odlazimo u smještaj malo crveni od sunca i umorni ali opet sretni jer je naš prvi Camino dan dobro završio.
(Ivica Miložić)
