Znali smo da nas danas čeka dug i dosadan put, ali nismo znali da će biti toliko asfalta i jedva ikoje mjesto gdje bi se mogla popiti kava. Nismo uranili jer se baš i nismo naspavali, oblačno je i ima dosta vjetra. Redovito pratimo vremensku prognozu i primjećujemo da je svaki dan sve toplije i toplije.
Hodamo starim priključnim cestama koje prate prugu i postaje sve toplije. Jedini dašak svježine donese tu i tamo koji vlak koji projuri pokraj nas velikom brzinom. Sad već postoje vruće pa oblačimo našu zaštitu (kape i košulje s UV zaštitom) dok su nam koraci sve teži.
Nakon desetak kilometara dolazimo do prvog grada, ulazimo u njega jer želimo popiti kavu a trebamo i udariti pečat u naše hodočasničke putovnice. Malo mjestašce koje se zove Azambuja, ima lijepu crkvu i nekoliko kafića. Pokušali smo dobiti crkveni pečat ali nigdje nismo mogli naći svećenika, crkva je bila otvorena ali ništa drugo nije (subota je). Sjedamo u kafić kraj crkve, naručujemo si kavu i vadimo sendviče koje nosimo već dva dana (krajnje je vrijeme da ih pojedemo jer je vani vruće).
Nakon odmora i doručka nastavljamo uz rijeku Tejo izvan naseljenih mjesta. Nije loše za hodanje jer ima dosta vjetra pa nas pomalo hladi. Prolazimo bijelim cestama uz rijeku i razmišljamo kako bi se bilo dobro okupati. Napuštamo rijeku i nastavljamo se kretati kroz polja koja se dodatno navodnjavaju. Sve se zeleni oko nas samo je problem što nema puno drveća pa smo u većini puta okupani suncem.
Sada nam je već dosta sunca i hodanja ali nikako da stignemo na odredište. Ponovo se vraćamo na rijeku ali imamo osjećaj da je tu previše ljudi i da tu postoji i nešto puno više nego samo pješčane plaže. Bio sam u pravu, na samom ulazu u mjestu nalazi se park prirode, veliki restoran i hrpa razigrane djece koja se igraju na pješčanoj plaži. Nekako mi se čini da je tu previše ljudi za jedno takvo malo mjesto. Odlazimo do alberge i cura nam kaže da su popunjena ali nas može preporučiti svome prijatelju koji ima isto takvu albergu u kojoj nudi i doručak. Problem je bio samo to što se smještaj nalazio na kraju mjesta i ako bilo što trebamo moramo se ponovo vraćati do mjesta pa poslije toga u smještaj.
Još je jedan dan iza nas i ubrzo ćemo vidjeti i Fatimu!
(Ivica Miložić)
