Ustali smo kao i obično prije zore u nadi da ćemo svježi i odmorni ishodati dionicu koja kreće od razine mora i penje se na 200 m n/v.

Hodamo gradskim ulicama koje se oštro penju u brdo, jako je velika sparina jer u ulicama između kuća zrak stoji i stvara tu veliku zaparu. Samo da se maknemo od grada i počnemo hodati po šumi, vjerujem da će biti puno svježije. Prva dva kilometra su nas dobrano oznojila jer je konstantno uspon, na nekim mjestima vrlo oštar. Ali nakon te dionice postaje lakše, ulazimo u šumu gdje je puno više zraka i osjeti se blagi povjetarac.

Promišljanja

Najljepše od svega je što, kad uroniš u novi dan, nikad ne znaš kakav Put te čeka ni koje ljude će ti donijeti.

Sićušni komadići raja razasuti Putem kroz Galiciju, kratki usputni susreti i dovoljno vremena za molitve i promišljanja učinili su i ovaj oblačni dan, pun uspona i fizičkih napora, posebnim.

Baš kad su nam se želuci počeli buniti zbog gladi, naišli smo na košaru s voćem koju je neka dobra duša ostavila uz Put da se nađe za okrjepu hodočasnicima. Podijelili smo naranču, jabuku i nektarinu i bili zahvalni na tome. Sreću čine male stvari!

Danas nastavljamo naš put odnosno Camiño Inglés od Ferrola. Jutro nije previše svježe jer se nalazimo u luci i velika je zapara. Krećemo se ulicama grada, bacajući zadnji pogled na luku u kojoj je pristao prekrasan jedrenjak. Odlazimo od luke prema centru grada (bar sam tako mislio u prvi mah) prateći oznake Camiña. Čudno nekako kružimo dok nam je luka uvijek s desne strane, s vremena na vrijeme provjerim stanje na aplikaciji i ustvari vidim da zaobilazimo cijelu uvalu. Sve mi se čini da danas nećemo vidjeti previše zelenila oko nas nego samo urbana područja. Krećemo se uz obalu, slika je dosadna jer cijelo vrijeme gledamo u lučke dizalice ili u teret koji su brodovi dovezli i ostavili u luci. Tu i tamo naletimo na malo zelenila između dva naselja ili nekih šetnica gdje trče rekreativci ili vlasnici pasa šetaju svoje kućne ljubimce.

Mariia

Naš drugi početak Camina Inglés danas je u Ferrolu. Stvarno je neobična ova ruta s dva početka i, čini se da smo jedini koji tako hodaju. Dok se grad polako budi iz sna, mi već hitamo praznim ulicama, bacajući posljednji pogled na veliki jedrenjak u luci.

Uskoro sustižemo Mariiu, našu novu rusku prijateljicu i nastavljamo zajedno hodati. Priča nam usporava korake ali to nam uopće ne smeta, iako znamo da je danas pred nama podosta kilometara.

Ustali smo rano jer želimo što prije stići do Mesóna kako bismo uhvatili autobus za Ferrol. Vani uopće nije svježe jer je velika zapara. Spuštamo se do sela i nastavljamo lagano kroz šumu. Još nije svanulo pa sam morao koristiti naglavnu svjetiljku kako bismo vidjeli hodati po širokom bijelom putu.

Uspinjemo se kroz zaseoke i manja mjesta, sve je još uspavano tako da nikoga još ne zatičemo na cesti. Prelazimo mali most preko neke rječice i počinjemo se uspinjati prema brdima. Gledamo ih od dolje i vidimo da su u gustoj magli. Sve je veća vlaga i usponi postaju sve duži i duži. Ulazimo u oblak i postaje malo svježije, vidimo kako čestice magle lete oko nas. Hodamo cestom s blagim usponom; znam da danas imamo uspon sa sto na petsto i pedeset metara nadmorske visine.

Šetnja kišnom Galicijom

Bio je ovo vrlo zanimljiv i neobičan dan. Vodio nas je najprije kroz male zaseoke s tek nekoliko kamenih kuća i lijepu prirodu daleko od urbane vreve. Postepeno smo se penjali u planinu sve do vrha Alto do Peito koji je sa svojih 457 m n/v najviši vrh Camina Inglés. Nije nam bilo pretjerano teško jer nije bilo sunčano ni vruće. Ali cijelim putem pratila nas je magla koja se postepeno pretvorila u kišu, prvu od kako smo krenuli na Put prije mjesec dana. To je Galicija - brdovita, zelena, kišna, ćudljiva, divlja i svoja. Ni kiša nam nije mogla pokvariti užitak hodanja (ako ti ne pada kiša, onda nisi ni bio u Galiciji). Osim dva velika psa, nekoliko konja i zečića te stada koza i krava, nismo putem sreli nikoga. Tišina, molitva, povezanost s prirodom i unutarnji mir - već osjećamo blagodati ove manje hodane rute.

Camino Inglés

Ova kratka hodočasnička ruta povezuje luke A Coruña i Ferrol sa Santiago de Compostelom. Nastala je u srednjem vijeku kao zgodna kombinacija trgovinskog i putničkog prijevoza, koja je omogućavala da mnogi vjernici iz Velike Britanije, Irske ili sjeverne Europe brodovima doputuju u Galiciju kako bi posjetili grob Apostola Jakova. Nakon iskrcavanja u luci, nastavljali bi kratko kopneno putovanje pješice ili na konjima do Compostele.

Irski hodočasnici nisu baš oduševljeni službenim nazivom ovog puta (Engleski put). Smatraju da bi se ruta trebala zvati "Put Engleza i Iraca", jer su obje nacionalnosti, prema podacima iz brodskih zapisa u lukama dolaska i polaska, dale podjednak broj hodočasnika.

Jučer smo stigli u A Coruñu tako da smo imali dan odmora nakon Santiago de Compostele (Camino Portuguese). Dan odmora bio je zapravo turistički obilazak svega onoga što treba pogledati u tom lijepom povijesnom gradu. Obišli smo neke popularne znamenitosti i pri tome ishodali 20-ak kilometara. Imali smo jako lijep smještaj u jednom pansionu u blizini gradske plaže (na žalost, A Coruña nema albergu za hodočasnike pa smo morali odabrati ovu puno skuplju varijantu).

Ujutro smo uranili jer znamo da prvi dio puta Camina Inglés vodi kroz grad i predgrađe A Coruñe. Grad je prilično uspavan jer još nije svanulo. Malo je ljudi na ulicama, svježe je i ugodno za hodanje. Krećemo se prema izlazu iz grada i polako se penjemo prema brdu. Moram priznati da nismo puno proučavali ovaj put nego smo pratili našu peregrinu Nataliju Jeličić kada ga je ona hodala. Po njenim opisima izgledao je vrlo zanimljiv, tako da smo i mi za kraj naših sedam glavnih Camino ruta odabrali baš njega.