Thru hiker Brian
Prvi put sreli smo se u lisabonskoj katedrali dok smo čekali nekog tko bi nam mogao lupiti prvi pečat. Kada nam je jučer naš domaćin Nunu pokazivao gdje ćemo prenoćiti, radosno nas je pozdravio već izvaljen na ležaju u susjednoj sobi. Bolje smo se upoznali jutros na doručku.
Brian je 53-godišnji računovođa iz Portlanda, Oregon, SAD. Ovo mu je prvi Camino i već vidimo da će ga ishodati s lakoćom.
Hodač je na duge staze već 20 godina. Isplaninario je već puno toga, a 2005. godine započela je njegova thru hiking avantura, kada je za 4,5 mjeseca ishodao Pacific Crest Trail (PCT). 2006. ishodao je Appalachian Trail (AT), a zatim i Continental Divide Trail (CDT). Tako je postao jedan od rijetkih vlasnika Triple Crown (trostruke krune), s ukupno prethodnih gotovo 13.000 kilometara. Da bi mogao toliko hodati, često je morao davati otkaze na poslu, a po povratku bi se ponovo zaposlio.
Pokušavamo se staviti u nekakvu usporedbu s njim po prehodanim kilometrima - planinski vrhovi koje smo ispenjali i sve naše Camino rute (uključujući i ovu). Došli smo do brojke od oko 12.000 kilometara, što stvarno nije loše (eto, skoro kao Triple Crown). Inače, PCT je već dugo na našoj listi želja, ali za njega treba puno vremena i još više novaca i teško da ćemo si ga moći priuštiti. Brian nas uvjerava da ta američka hodačka avantura i nije tako skupa ako čovjek nije prezahtjevan. Vrlo je jednostavan i nenametljiv i baš zato smo s njim pretresli sve teme, od politike, ratova do svakodnevnog života. Koristi klasični mali Camino vodič jer želi hodati prateći strelice i, baš kao i mi, ne voli unaprijed rezervirati smještaje. Kako se naš doručak uz druženje ne bi pretvorio u ručak ili večeru, morali smo krenuti. Mi smo prvi izašli, ali nas je sustignuo. Pozdravili smo se i u sljedećem trenutku već je bio daleko ispred nas, poput ptice trkačice. Vjerujem da je njemu Camino samo jedna duža šetnja, a i mi polako ulazimo u sve bolju hodačku kondiciju.
Biciklom po Europi
Danas je bilo biciklista na Putu, vjerojatno lokalnih Portugalaca u nedjeljnoj vožnji ravnim prašnjavim stazama kroz prirodu. Tako mi se jedan prikrao iza leđa da ga uopće nisam čula. "Jeste ponijeli hrane i dovoljno vode?", nepoznat glas prene me iz molitvi. "Jesmo", odgovaramo gotovo u glas. Vidjevši da hodamo Camino, zastao je upozoriti nas na dugu rutu bez mogućnosti opskrbe bilo čime. Zna da do Santaréma imamo dosta kilometara i da će danas biti jako vruće. Uvjeravamo ga da smo dobro zaštićeni od sunca i da smo informirani o današnjoj dugoj ruti. Kaže da je UV indeks jako visok ovih dana i da to mnogi olako shvate, a na ovom dijelu Camina to zna biti prilično opasno.
Vitor je Portugalac iz Santaréma u koji smo se zaputili. I on je Camineros, prošao je Camino već pet puta, uvijek biciklom. Već neko vrijeme je u mirovini, a bicikliranje mu je strast. Priča nam o svojoj ovogodišnjoj Baltičkoj ruti te planovima za iduću godinu, kada planira voziti Jadranskom obalom od Albanije do Italije. Odmah smo mu rekli da nam se javi kada bude prolazio kroz Hrvatsku, osobito bude li trebao bilo kakvu pomoć. Pitam ga koliko će trajati njegova tura. Neće žuriti, ima dovojno vremena i želi uživati u bicikliranju, u novim mjestima kroz koja će prolaziti, u hrani i druženju s ljudima koje bude susretao. I on je nama ponudio pomoć u informacijama i savjetima dokle god smo u Portugalu.
Razmijenili smo kontakte, uslikali se za uspomenu a na rastanku mi je u ruku gurnuo energetsku pločicu, nek mi se nađe jer pred nama je dug dan. Dobro nam je došla u nastavku Puta.
Neizmjerno me raduju ovakvi susreti poslije kojih se uvijek pitam koja je bila Njegova poruka kada nam je nekog takvog stavio na Put.
(Biljana Miložić)
