U staračkom domu

Današnji dan, iako cijeli proveden na asfaltu, bio je dinamičan. Camino nas je vodio kroz zanimljiva mjesta i gradove u kojima vrijeme kao da je stalo. Osobito me se dojmila Bemposta, mjestašce s lijepim starim kamenim kućama iz 16. stoljeća i stupom srama na malom trgu.

U Oliveiri de Azeméis razveselila nas je lijepa crkva u središtu mjesta kao i zelena staza sa stotinama šarenih zastavica i crvenom odjećom nalik na vatrogasnu koje su nam vijorile iznad glava.

Putem su nas obilazile male pokretne trgovine u kombijima koje su po selima isporučivale svježi kruh, meso ili ribu (ovaj s ribom imao je dobar izbor lijepih svježe ulovljenih primjeraka).

Vrtić za hodočasnike

Napustivši ugodni starački dom koji nam je noćas pružio utočište, zaputili smo se prema obližnjem mjestašcu Escapães. Ondje smo prošli pored dječjeg vrtića Santo Antonio - Casa da Arvore ( kućica na drvetu). Vrtić je, kao i svi drugi, veselo razigrano mjesto, ali ovaj je po nečemu poseban. Već s ograde poziva vas šarenim plakatom u "albergu" za hodočasnike. Vaše je samo da zastanete i pozvonite na zvono. Unutra vas, kako su vam zajamčili na plakatu, čeka iznenađenje.

Stari šarmer

Nekadašnjom rimskom cestom kroz prekrasnu šumu i gusto raslinje a zatim dugačkim bulevarom kroz Vila Nova de Gaiu, stigli smo do Porta. Ponosno se raširio uz obale rijeke Douro, pozivajući nas da zavirimo u njegove zakutke i uvjerimo se da je vrijedan titule UNESCO-ve svjetske baštine.

Toliko sam toga željela vidjeti u Portu da sam samo molila Boga da sve to uspijemo ugurati u jedan hodočasnički dan. Na kraju avenije, neposredno prije mosta, dočekao nas je Jardim do Morro, u kojem su ljudi ležerno šetali, sjedili ili ležali na travi uživajući u vizuri grada. Pogled je stvarno prekrasan, a dodatni ugođaj stvara izvrsna glazba uličnih svirača pored mosta. Nakon uživanja i fotografiranja iz svih kutova, konačno je slijedio fantastičan ulaz u Porto preko mosta Dom Luís I, dugog 392 metra.

Njihov najdraži svetac

Konačno smo izašli na Atlantik! Jutarnja magla, duge pješčane plaže, kilometri daščanih nogostupa preko dina, miris oceana pomiješan s mirisom trava i smilja koje uokolo raznosi vjetar... Nismo ni osjetili prijeđene kilometre. Nešto nas je vuklo da ishodamo još nekoliko neplaniranih kilometara do Póvoa de Varzima.

Blagdan je svetog Petra i Pavla, zaštitnika našeg Osijeka. I ovdje u ovom gradu daleko od našeg nešto se događa. Nedjelja je a ulice su prepune ljudi, nadiru sa svih strana stvarajući gužvu.

Prijatelj iz supermarketa

Sinoćnja fešta São Pedra do dugo u noć i pripadajući vatromet itekako su se dobro čuli i u našoj albergi, pa smo se svi vrtjeli na škripavim krevetima nemogavši usnuti. Srećom da je jutro bilo svježe pa smo se brzo razbudili. Hodanje uz obalu u izmaglici svitanja bio je najljepši dio dana. Onaj kasnije, kroz unutrašnjost, nije nas previše oduševio, osim prekrasne crkve u kojoj smo zastali pomoliti se i lupiti pečat.

Mir

Iako se naš Put danas ni u jednom trenutku nije dotaknuo obale pa smo bili uskraćeni za poglede na Atlantik, radost nam je pričinjavalo hodanje kroz prekrasne šume. Zelenilo, cvrkut ptica, šum slapova, predivni mirisi i (uglavnom) odsustvo ljudi značili su Mir. Mir koji se polako uvlači u dušu, koji želimo zadržati da nam traje, Mir kojeg želimo prenijeti drugima. I jednoj nama bliskoj osobi trebao je Mir jer čekala ju je teška i neizvjesna operacija. U mislima i molitvama prenijeli smo joj naš Mir i sve je, Bogu hvala, prošlo dobro.

Obrigado Portugal - ¡Hola España!

Danas smo za hodanje odabrali neoznačenu litoral rutu. Jednostavno smo, krenuvši iz još usnule Viane, pratili šetnicu uz obalu. Uživali smo u vjetru koji nam je mrsio kosu, hučanju modrog Atlantika i zapjenjenim valovima koji su se valjali s nepregledne pučine da bi se u sljedećem trenutku rasprsnuli u milijun kapi o nazubljenu obalu. Obožavamo hodati po toj daščanoj stazi, imamo osjećaj da poskakujemo i što više hodamo, koraci kao da nam postaju sve brži. Začas smo, bez da smo stali i odmorili se, ishodali više od polovice današnje rute.

Susreti u Galiciji

Jutro u Galiciji bilo je okupano suncem i iznjedrilo prekrasne poglede na Atlantik. Spuštajući se iz grada prema obali, ugledali smo prvi kameni Camino stupić a malo dalje dočekao nas je hodočasnik Santiago.

Odnekud je dopirala poznata galićanska glazba. Vjetar s oceana donosio ju je prema nama, ali nismo mogli dokučiti izvor. Što smo dalje odmicali, to je glazba bivala glasnija.I onda smo je ugledali. Stajala je leđima okrenuta oceanu, kako bi vjetar s Atlantika nosio njenu glazbu daleko prema kopnu. Mlada žena odjevena u narodnu nošnju svirala je gajde i smiješila nam se. Stali smo uživati u glazbi i prekrasnoj kulisi, ubacili joj novčiće u kutiju i uslikali se s njom za uspomenu na taj čarobni trenutak zaustavljen u vremenu.