Obrigado Portugal - ¡Hola España!
Danas smo za hodanje odabrali neoznačenu litoral rutu. Jednostavno smo, krenuvši iz još usnule Viane, pratili šetnicu uz obalu. Uživali smo u vjetru koji nam je mrsio kosu, hučanju modrog Atlantika i zapjenjenim valovima koji su se valjali s nepregledne pučine da bi se u sljedećem trenutku rasprsnuli u milijun kapi o nazubljenu obalu. Obožavamo hodati po toj daščanoj stazi, imamo osjećaj da poskakujemo i što više hodamo, koraci kao da nam postaju sve brži. Začas smo, bez da smo stali i odmorili se, ishodali više od polovice današnje rute.
Danas nam je posljednji dan u Portugalu, što me čini pomalo sjetnom. Nekako imam osjećaj da smo prekratko boravili ovdje, priželjkivala sam da portugalski dio Puta traje puno duže. Kao da je i on to znao, za rastanak nas je počastio prekrasnom šetnicom pored starih kamenih utvrda, mlinova, malih skrovitih pješčanih plaža koje mame na uživanje, prizorima za pamćenje. Opijao nas je miris mora pomiješan s onima borova, trava i smilja. Željeli smo upiti svaki trenutak jer Portugal nas je svime oduševio.
Na putu prema Fátimi hodali smo kroz mnoge divlje i puste planinske predjele jedva dočekavši izbiti na Atlantik. Drugačija je ovdje obala od svih onih s prethodnih Camino ruta i šteta što se nismo barem jednom na njoj okupali.
Osim dva dana boravka u Lisabonu u koji smo se zaljubili na prvi pogled, upoznali smo brojne lijepe gradove na Putu. Prošli smo kroz dražesna mala sela, pomalo zaboravljena u prošlosti. Disali smo punim plućima u šumama hrasta, bora i eukaliptusa, mirisali poljsko cvijeće, oleandre, trave i smilje, odmarali pogled na žitnim poljima. Kušali smo samo neke od brojnih specijaliteta portugalske kuhinje i možemo potvrditi da je hrana zaista izvrsna, a isto vrijedi i za portugalsko vino i rakiju.
A ljudi... Oni su jedna posebna priča. Svakoga dana imali smo priliku upoznati barem nekoliko Portugalaca i osvjedočiti se da su ljubazni, srdačni i susretljivi. Svi zajedno došli smo do zaključka da smo po mentalitetu vrlo sličan narod. Tko god je vidio naše zastavice s natpisom "Hrvatska", bez obzira da li je posjetio Lijepu našu ili ne, svatko je imao samo riječi hvale za nju i za Hrvate. Svi odreda dobro govore engleski jezik, razumiju ili govore i španjolski i to nam je omogućilo jednostavnu komunikaciju. Kad god smo trebali nekakvu informaciju, Portugalci bi se potrudili pomoći nam. Ako smo bili u nedoumici u kojim putem trebamo hodati, već bi nam, bez da ih išta pitamo, pokazivali pravi smjer. Bili su zaista divni domaćini i hospitalerosi!
Stigavši u Caminhu, posljednji portugalski grad na našoj ruti, promijenili smo današnji hodogram odlučivši, umjesto prve jutarnje, uhvatiti popodnevnu taxi - brodicu preko rijeke Miño. Značio je to prebrzi rastanak od Portugala. Oprostili smo se pokraj table Portugal i već u sljedećem trenutku jurili smo brodicom na drugu obalu prema Španjolskoj.
Što reći osim "Obrigado Portugal!" (Hvala, Portugale!). Ispunio si sva naša očekivanja i rado ćemo ti se ponovo vratiti.
Iskrcali smo se na španjolskoj obali i odmah krenuli ishodati posljednjih nekoliko kilometara do prelijepog ribarskog gradića šarenih kuća, A Guarde. Dok smo s čežnjom gledali lijepi gradić Caminhu i njene pješčane plaže na suprotnoj obali, Galicija nas je pozdravila kao stare znance. "¡Hola España!", odzdravili smo joj, nastavljajući istraživati neke nove, nama nepoznate galićanske putove koji će nas ubrzo odvesti do našeg Santiaga.
Buen Camino!
(Biljana Miložić)
