Njihov najdraži svetac
Konačno smo izašli na Atlantik! Jutarnja magla, duge pješčane plaže, kilometri daščanih nogostupa preko dina, miris oceana pomiješan s mirisom trava i smilja koje uokolo raznosi vjetar... Nismo ni osjetili prijeđene kilometre. Nešto nas je vuklo da ishodamo još nekoliko neplaniranih kilometara do Póvoa de Varzima.
Blagdan je svetog Petra i Pavla, zaštitnika našeg Osijeka. I ovdje u ovom gradu daleko od našeg nešto se događa. Nedjelja je a ulice su prepune ljudi, nadiru sa svih strana stvarajući gužvu.
Tek kasnije u albergi od ljubazne hospitalerosice Diane saznajemo da Póvoa de Varzim ima jednu od najpoznatijih proslava São Pedra (svetog Petra) u Portugalu. Kaže da im je taj blagdan skoro draži i od Božića, što je i vidljivo po šarenim ukrasima iznad ulica koji podsjećaju na adventsko vrijeme. Diana nam objašnjava da je njihova fešta sv. Petra poznata po paradama, posebnim nošnjama, uličnoj glazbi, velikom vatrometu, sardinama na žaru i posebnim drvenim kipovima svetaca koji se nose u procesiji (mariolas). Ovo važno slavlje snažno je povezano s ribarskom tradicijom grada, pa je svetac zaštitnik ribara. O tome pričaju priče i posebno ukrašeni balkoni.
Danas je u gradu, nakon svečane svete mise, bila parada glazbe kroz grad, koncert puhačkih orkestara na Praça do Almada i velika zajednička procesija s tri sveta patrona iz crkve Matriz kroz centar do crkve Igreja da Lapa.
Festa São Pedro najvažnija je manifestacija grada, uz svetog Ivana. Na ulicama možete vidjeti kvartovske parade, tradicionalne kostime (tricana poveira), natjecanja između šest kvartova (naša alberga je u kvartu Norte i boje su im plavo - žute) uz mnoštvo folklora, narodnih pjesama, sardina, vina i noćnih vatrometa.
Kako smo u grad stigli tek popodne, propustili smo svečanu paradu ali zato nismo svečanu svetu misu u obližnjoj crkvi, uz predivno pjevanje župnog zbora uz pratnju trube i orgulja.
Fešta traje od jučer ali su svi i dalje raspoloženi za pjevanje, plesanje i dobro jelo s ulice zaliveno dobrim vinom. Jako nas se dojmila ova tradicija jer govori o ljudima koji su ovdje oduvijek teško živjeli od ribarenja, ali nikad nisu izgubili vjeru, dobru energiju i zajedništvo.
(Biljana Miložić)
