Stari šarmer
Nekadašnjom rimskom cestom kroz prekrasnu šumu i gusto raslinje a zatim dugačkim bulevarom kroz Vila Nova de Gaiu, stigli smo do Porta. Ponosno se raširio uz obale rijeke Douro, pozivajući nas da zavirimo u njegove zakutke i uvjerimo se da je vrijedan titule UNESCO-ve svjetske baštine.
Toliko sam toga željela vidjeti u Portu da sam samo molila Boga da sve to uspijemo ugurati u jedan hodočasnički dan. Na kraju avenije, neposredno prije mosta, dočekao nas je Jardim do Morro, u kojem su ljudi ležerno šetali, sjedili ili ležali na travi uživajući u vizuri grada. Pogled je stvarno prekrasan, a dodatni ugođaj stvara izvrsna glazba uličnih svirača pored mosta. Nakon uživanja i fotografiranja iz svih kutova, konačno je slijedio fantastičan ulaz u Porto preko mosta Dom Luís I, dugog 392 metra.
Odmah lijevo od njega bacili smo pogled na povijesnu četvrt Ribeira, čije slatke uske uličice s mnogobrojnim kafićima i šarenim fasadama plijene pažnju.
Put kroz živi užurbani grad vodio nas je uz srednjovjekovni zid do Vímara Peresa, galicijskog ratnoga vođe iz 9. stoljeća koji se ponosno šepuri na svome konju. Odmah uz njega najvažnija je točka svakog hodočasnika, katedrala Sé do Porto, stara romanička dama iz 12. st. Ovdje smo najprije otišli po pečat a onda uživali u druženju s njom. Proveli smo prilično vremena u molitvi i obilasku katedrale, predivnog klaustra s lukovima i azulejos pločicama, kule s pogledom na grad i čitavu okolicu i diveći se svakom detalju.
Terreiro da Sé je veliki povijesni kameni trg ispred katedrale, srce povijesne četvrti. Na sredini trga izdiže se Pelourinho – ukrasni kameni stup, nekada simbol pravde. Ovdje je i srednjovjekovna obrambena kula Torre Medieval.
Morala sam vidjeti i jednu od najljepših knjižara na svijetu, Livrariu Lello, koja je bila inspiracija za knjižnicu u Harry Potteru (autorica J.K. Rowling živjela je u Portu). Iako se u nju plaća ulaz (ulaznica se odbija od cijene kupljene knjige), red obožavatelja Harry Pottera bio je ogroman (kao za neku dugoočekivanu premijeru) i nije nam se dalo toliko čekati na suncu. Odmah preko puta nje pozornost nam je odvukla druga znamenitost, Torre dos Clérigos, visoki barokni toranj s kojeg se također može uživati u panoramskom pogledu na grad.
Samo nekoliko stotina metara dalje izbili smo na mali trg sa zelenom fontanom i pred nama se ukazala crkva Igreja do Carmo koja nas je zadivila svojim pročeljem od plavih azulejos pločica. Odmah pored nje (Bogu hvala, nismo morali daleko hodati) je i crkva Carmelitas. Osim što smo morali izbjegavati tuk tukove pune turista, namučili smo se i dok nismo pronašli najuža kuću u Portugalu. Uglavila se između ove dvije crkve a Ivica ju je prepoznao po prozorima.
Gdje god da se okrenete u Portu, svugdje ćete pronaći neku znamenitost i prizor vrijedan fotografiranja i snimanja. U jednom trenutku oba mobitela potpuno su nam se ispraznila, pa smo morali sjesti u najbliži kafić kako bismo ih napunili (trebali smo pronaći i put do našeg hostela). Nakon smještaja i osvježenja, odlučili smo otići na kasni ručak. Bio je to posljednji današnji napor (imala sam još nekih ideja za razgledavanje, ali Ivica bi me strpao u top). Namirenih želudaca i vrećice pune suvenira odvukli smo se natrag do ugodno klimatizirane sobe s odvojenim boksovima kako bismo zadnjim atomima snage i volje napisali priče za laku noć.
Porto je ispunio sva naša očekivanja i zaljubili smo se u njegovu ljepotu i pomalo kaotičnu energiju. Ovaj stari rimski šarmer prkosi godinama, a što je stariji, čini se da ima više za reći, baš poput istoimenog vina. Više od pola Camina Portugues je za nama. Sutra otvaramo novo poglavlje portugalske avanture, a kamo će nas ono odvesti, stavljamo u Božje ruke. Bom Caminho!
(Biljana Miložić)
