Sinoćnja fešta São Pedra do dugo u noć i pripadajući vatromet itekako su se dobro čuli i u našoj albergi, pa smo se svi vrtjeli na škripavim krevetima nemogavši usnuti. Srećom da je jutro bilo svježe pa smo se brzo razbudili. Hodanje uz obalu u izmaglici svitanja bio je najljepši dio dana. Onaj kasnije, kroz unutrašnjost, nije nas previše oduševio, osim prekrasne crkve u kojoj smo zastali pomoliti se i lupiti pečat.
Od ranojutarnjeg žestokog hodanja brzo smo ogladnili, ali usput ničeg nije bilo. Napokon smo, stotinjak metara od staze, ugledali spasonosno svjetlo i skrenuli, nadajući se da je to pekarnica. Bio je to nekakav mali supermarket u mjestu kompliciranog imena Aguçadoura, koji je prodavao i svježe pecivo. Kada smo došli na blagajnu, ljubazni trgovac nas je upitao: "Vi ste iz Hrvatske?". Vidio je hrvatske zastavice na našim ruksacima i odmah dodao: "Prekrasna zemlja i divni ljudi! Bio sam ondje prije osam godina. Posjetio sam Split, Dubrovnik i otok Hvar", s oduševljenjem priča dok u nama raste ponos što smo Hrvati. Odmah mu uzvraćamo oduševljenjem Portugalom i ljudima koji ovdje žive. Potvrđujemo mišljenje kako smo vrlo slični Portugalcima po mnogočemu. Kaže kako su krajevi u unutrašnjosti zemlje sasvim drugačiji od ovih uz Atlantik. Sugerira nam da svakako jednom odemo na otok Madeiru i da će nas on sigurno oduševiti. "Prošlo je dosta vremena od tvog posjeta Hrvatskoj. Ne misliš li da je vrijeme da ponovo dođeš?", pozivam ga. Nabrajamo mjesta koja bi u Hrvatskoj svakako trebao posjetiti. S oduševljenjem sluša, pokušavajući zapamtiti. Ivica mu bez razmišljanja ponudi svoju email adresu, kako bi nam se mogao javiti kada bude planirao ponovni posjet Hrvatskoj.
Želio je naučiti izgovarati naša imena i uspio je skoro od prve. Morali smo napraviti zajedničku fotografiju za uspomenu. André nas se stvarno dojmio i nekako smo bili uvjereni da će nam se javiti glede ponovnog posjeta Hrvatskoj.
Baš kada smo se, prije najtoplijeg dijela dana, uspjeli dokopati posljednja dva zajednička mjesta u albergi, Ivici je stigao email na korektnom hrvatskom jeziku:
"Pozdrav Miloziću i Bileni (možda krivo pišem ).
Bilo mi je zadovoljstvo upoznati vas na Caminu de Santiago u supermarketu.
Samo sam vam htio zahvaliti i poslati ovu e-poštu kako bih mogao sačuvati vaš kontakt u slučaju da jednog dana posjetim Hrvatsku i ako vam nešto zatreba od mene tijekom vašeg boravka u Portugalu.
Želim vam ugodan ostatak putovanja i sve najbolje u budućnosti!
Srdačan pozdrav,
André Torres".
(Biljana Miložić)