Jučer smo stigli u A Coruñu tako da smo imali dan odmora nakon Santiago de Compostele (Camino Portuguese). Dan odmora bio je zapravo turistički obilazak svega onoga što treba pogledati u tom lijepom povijesnom gradu. Obišli smo neke popularne znamenitosti i pri tome ishodali 20-ak kilometara. Imali smo jako lijep smještaj u jednom pansionu u blizini gradske plaže (na žalost, A Coruña nema albergu za hodočasnike pa smo morali odabrati ovu puno skuplju varijantu).

Ujutro smo uranili jer znamo da prvi dio puta Camina Inglés vodi kroz grad i predgrađe A Coruñe. Grad je prilično uspavan jer još nije svanulo. Malo je ljudi na ulicama, svježe je i ugodno za hodanje. Krećemo se prema izlazu iz grada i polako se penjemo prema brdu. Moram priznati da nismo puno proučavali ovaj put nego smo pratili našu peregrinu Nataliju Jeličić kada ga je ona hodala. Po njenim opisima izgledao je vrlo zanimljiv, tako da smo i mi za kraj naših sedam glavnih Camino ruta odabrali baš njega.

Ustali smo rano jer želimo što prije stići do Mesóna kako bismo uhvatili autobus za Ferrol. Vani uopće nije svježe jer je velika zapara. Spuštamo se do sela i nastavljamo lagano kroz šumu. Još nije svanulo pa sam morao koristiti naglavnu svjetiljku kako bismo vidjeli hodati po širokom bijelom putu.

Uspinjemo se kroz zaseoke i manja mjesta, sve je još uspavano tako da nikoga još ne zatičemo na cesti. Prelazimo mali most preko neke rječice i počinjemo se uspinjati prema brdima. Gledamo ih od dolje i vidimo da su u gustoj magli. Sve je veća vlaga i usponi postaju sve duži i duži. Ulazimo u oblak i postaje malo svježije, vidimo kako čestice magle lete oko nas. Hodamo cestom s blagim usponom; znam da danas imamo uspon sa sto na petsto i pedeset metara nadmorske visine.

Danas nastavljamo naš put odnosno Camiño Inglés od Ferrola. Jutro nije previše svježe jer se nalazimo u luci i velika je zapara. Krećemo se ulicama grada, bacajući zadnji pogled na luku u kojoj je pristao prekrasan jedrenjak. Odlazimo od luke prema centru grada (bar sam tako mislio u prvi mah) prateći oznake Camiña. Čudno nekako kružimo dok nam je luka uvijek s desne strane, s vremena na vrijeme provjerim stanje na aplikaciji i ustvari vidim da zaobilazimo cijelu uvalu. Sve mi se čini da danas nećemo vidjeti previše zelenila oko nas nego samo urbana područja. Krećemo se uz obalu, slika je dosadna jer cijelo vrijeme gledamo u lučke dizalice ili u teret koji su brodovi dovezli i ostavili u luci. Tu i tamo naletimo na malo zelenila između dva naselja ili nekih šetnica gdje trče rekreativci ili vlasnici pasa šetaju svoje kućne ljubimce.

Ustali smo kao i obično prije zore u nadi da ćemo svježi i odmorni ishodati dionicu koja kreće od razine mora i penje se na 200 m n/v.

Hodamo gradskim ulicama koje se oštro penju u brdo, jako je velika sparina jer u ulicama između kuća zrak stoji i stvara tu veliku zaparu. Samo da se maknemo od grada i počnemo hodati po šumi, vjerujem da će biti puno svježije. Prva dva kilometra su nas dobrano oznojila jer je konstantno uspon, na nekim mjestima vrlo oštar. Ali nakon te dionice postaje lakše, ulazimo u šumu gdje je puno više zraka i osjeti se blagi povjetarac.

Jučerašnja fešta je stvarno bila originalna pa smo cijelo popodne i večer proveli u gradu. Svega je bilo za vidjeti, od sokolara do viteških atrakcija na konjima. Fešta je potrajala do nekih sitnih sati ali je mi nismo čuli jer smo poslije 22.00 sata zatvorili prozore kako ne bi smetala ostalim hodočasnicima.

Ujutro smo opet uranili (prije svitanja) jer nas danas očekuje dobar uspon od razine mora do 550 m/nv. Jutro je iznenađujuće hladno. Čim smo prešli trg, započinje uspon. Ulice su strme i stalno se penjemo. Dolazimo do 200 m/nv i tu uspinjanje polako posustaje. Ulazimo u šume eukaliptusa posute biserima jutarnje rose, ne moram ni reći kakav se predivan miris širio cijelom dolinom.

Nakon jučerašnjeg malo većeg dosega i što smo jedini koji su stigli u albergu, ostali smo jedini stanovnici alberge. Ujutro uopće nismo morali paziti hoćemo li upaliti svjetlo, pravimo li previše buke - baš nas briga jer smo sami. Dobro je što ne moraš čekati u redu za oprati zube, za umivaonik, za wc... Krenuli smo u noć, rano je, do svitanja imamo bar sat vremena prije nego što će se ukazati sunce. Vani je hladno, mob nam kaže da je 13 °C, lomimo se bi li obukli jakne ili ne. Ipak odlučujemo da nećemo jer ubrzo će sunce pa ćemo se poslije toga opet morati skidati.

Ujutro smo se ustali malo kasnije nego obično jer se samo trebamo spustiti u Santiago de Compostelu. Do grada imamo samo pet kilometara pa nam nije frka za vrijeme, idemo se naći s nama dragim Hrvatima koji su završili svoj Camino Portoguese iz Porta.

Našli smo se ispred katedrale i napravili nekoliko nezaboravnih fotografija. Kako je to divno kad se nakon nekog vremena ponovo nađeš s dragim ljudima s kojima možeš podijeliti sve ono što te tišti ali i raduje. Popili smo zajedno kavu i svatko je morao na svoju stranu. Uskoro se otvara Ured za hodočasnike pa smo stali u red.