Nakon jučerašnjeg malo većeg dosega i što smo jedini koji su stigli u albergu, ostali smo jedini stanovnici alberge. Ujutro uopće nismo morali paziti hoćemo li upaliti svjetlo, pravimo li previše buke - baš nas briga jer smo sami. Dobro je što ne moraš čekati u redu za oprati zube, za umivaonik, za wc... Krenuli smo u noć, rano je, do svitanja imamo bar sat vremena prije nego što će se ukazati sunce. Vani je hladno, mob nam kaže da je 13 °C, lomimo se bi li obukli jakne ili ne. Ipak odlučujemo da nećemo jer ubrzo će sunce pa ćemo se poslije toga opet morati skidati.
Put je odličan, izmjenjuju se malo šuma malo lokalna cesta ali šuma ipak prevladava većinu puta. Divimo se šumi eukaliptusa i upijamo sve mirise jutra. Spušta se magla i sve je gušća, velika je i rosa pa izbjegavamo hodati samim rubom asfalta jer ćemo pokupiti svu rosu uz rub ceste (slabo se ceste održavaju pa trava zna doći i do trećine kolnika). Kakav dan za hodanje (za poželjeti), dok nismo došli do autoputa. Bijela cesta nas vodi uz autoput. Toliko je bučno i iritantno da me počinje boljeti glava. Hodamo tako nekoliko kilometara i molimo Boga da se ova staza što prije završi. Konačno se mičemo od autoputa i ulazimo među neke firme, vidimo ustvari da je to industrijska zona. Ufffff, i ona je dosadna i naporna i nema se ništa za vidjeti a traje li ga, traje. Nakon nekih kilometar i pol ulazimo u prvi gradić na Putu, Sigüeiro. On nam je na nekih 14 km današnje rute, a to je malo više od pola puta. Ovdje smo imali plan spavati kad smo se dogovarali koliko ćemo hodati dva dana prije. Ipak smo odlučili hodati dalje. Provjeravamo alberge ali sljedeći grad uopće nema alberge nego samo privatni smještaj. Provjeravamo Booking, ima soba od 40 + eura ali kad klikneš na radpoloživost, cijene skaču u nebo (130 ili 160 € za sobu). Dobro je što tu nismo morali prespavati! Ne možemo vjerovati da su tako visoke cijene. Sjedamo na kavu i doručak pa idemo promijeniti plan. Razmatramo opcije što nam je prihvatljivo a što ne. Nakon 20-ak minuta pada odluka, idemo prema San Marcu (sjeći ćemo po dijagonali), priključit ćemo se na Francusku rutu i prespavati u Monte do Gozu. Tu smo spavali prije tri godine i bilo je super a i želio sam ponovo ugledati brončane hodočasnike koji mašu prema katedrali u Santiago de Composteli. Znam da put nije obilježen ali nema veze, hodati ćemo po Google navigaciji i trebalo bi sve biti u redu. Google kaže da imamo još toliko koliko smo prešli. Sunce još nije prejako, ma uvjereni smo da mi to možemo. Srećom ima dosta poljskih putova i šume ali i manjih zaselaka (dobro je znati zbog vode) kroz koje prolazimo. Nailazimo na veliko gazdinstvo i tu peru traktore koji su se upravo vratili s polja. Iskorištavamo priliku jer voda curi iz crijeva dok je radnik odvezao oprano vozilo. Punimo si boce vodom i osvježavamo se te nastavljamo dalje. Kratimo si Put cestama i nakon nekog vremena stižemo u San Marco. Imamo još nekih kilometar i pol pa se priključujemo na Francusku rutu. Stigli smo do "hodočasnika", jako je vruće ali svejedno radimo foto session jer volimo ovo mjesto. Sutra nam ostaje samo spustiti se u Santiago i time smo završili svoj sedmi Camino, ali svejedno sutra ne ostajemo u Santiagu nego put pod noge i idemo peti put hodati Camino Finisterre i Muxiu.
Buen Camino 
!
(Ivica Miložić)
