Danas dolazimo u Porto i prognoza za taj grad je da će biti vruće. Zato ipak opet krećemo ranije dok još nije svanulo. Želimo relativno brzo stići i bez previše gorenja na suncu. Po dobrom starom običaju penjemo se uzbrdo. Krećemo se urbanim dijelom cestom ili nogostupom gdje god je moguće. Nakon nekoliko kilometara stižemo do stare rimske ceste i konačno slijedi malo hodanja kroz prirodu. Šuma je prilično gusta i stvarno je bio gušt hodati kroz nju iako je slabo obilježena. Srećom imamo aplikaciju pa nismo često fulali put. Najgore je na križanjima putova u šumi, satreš se tražeći žutu strelicu (ili je dosta dalje ili je uopće nema).

Fini je hlad a ima i vjetrića pa se zapara u šumi ne osjeti previše. Dolazimo do predgrađa Porta, uskoro očekujemo most koji spaja dvije obale rijeke Douro i praktički hodočasnika uvodi u grad. Prije samog mosta nalazi se neka obrambena kula na kojoj se vide topovi. Tu ćemo malo odmoriti jer grad s mosta i kule izgleda fantastično. Jako je puno ljudi i vidi se da je Porto vrlo jako turističko uporište. Mora se cijelo vrijeme biti na oprezu jer po sredini voze niskopodni tramvaji, te idu dosta često. Želimo danas obići, katedralu, najuža kuću, barokni toranj...sve što uspijemo dok su nam ruksaci na leđima. Poslije kad dođemo u hostel i istuširamo se više nam se neće dati nikamo ići jer ćemo biti preumorni a i sunce će biti prejako. Sutra ujutro krećemo obalnom rutom prema Santiagu pa ćemo vidjeti kako će to ići .

(Ivica Miložić)

v