Jutros smo ustali malo ranije jer smo na prognozi vidjeli da će biti sunčano i bez oblačka. Nemamo puno kilometara pa bismo relativno brzo trebali ishodati današnju dionicu Puta. Znamo da trebamo hodati isključivo urbanim područjem odnosno kombinacijom asfalta i betona pa neće biti previše toga za slikanje.

Rano je i sve je zatvoreno tako da ćemo na prvu kavu morati pričekati dok ne dođemo do sredine današnje rute (ionako to uvijek radimo - kava, pečat i odmor na pola puta). Poprilično je dosadnjikavo, hodamo ulicama ili prometnicama između mjesta. S vremena na vrijeme "uleti" nam neka moderna vila ili koja stara građevina oslikana tradicionalnim pločicama, tako da se ipak ima nešto i za vidjeti.

Često stanemo pokraj crkve, pogotovo ako je starija i ukrašena na tradicionalni način. Stariji ljudi (ali i oni mlađi koje smo sretali) vrlo su ljubazni tako da će rijetko proći pokraj vas a da ne pozdrave. Gdje god sam stao i provjeravao put gledajući u aplikaciju često su nam znali pokazati smjer zaželjevši nam sretan put. Sada su oznake puno gušće jer se približavamo Portu, ali opet imamo problem kad god dođemo na neko križanje jer zaborave staviti smjerokaze (dobro je što imam aplikaciju puta). Po selima često idu kombiji koji prodaju ribu, povrće, voće i pecivo. Tako smo i mi danas stali kraj jednoga i kupili si svježih trešanja jer su super izgledale. Sad još nema dozrelog voća na putu i dosta smo ga željni jer osjetimo da nam nedostaje u svakodnevnoj prehrani. Sve je toplije kako se primičemo današnjem kraju puta pa smo napravili još jednu stanku kako bismo si natočili svježe vode i odmorili se u hladu.

Dolazimo u Grijo i pronalazimo albergu, prvi smo hvala Bogu, pa ćemo uspjeti sve obaviti dok ne stignu ostali hodočasnici. Sutra stižemo u Porto i vjerojatno počinje borba za alberge (čuli smo od ljudi koji hodaju da vlada prilično gužva). Radujemo se sutrašnjem danu jer kažu da je Porto ogroman grad i da se ima što za vidjeti.

(Ivica Miložić)