Jutros ustajanje u isto vrijeme ali ne krećemo hodati, naš domaćin Paolo pripremio nam je doručak. Cijela ekipa alberge Catolico još jednom se okuplja prije negoli krenemo svatko svojim tempom. Vremenska prognoza je malo povoljnija, sunčano ali do 28 °C što bi trebalo biti podnošljivo. Zanimljivo je to da nam je ruta non-stop malo gore malo dolje i prolazimo nekoliko gradova. Znači, dosta asfalta, tu i tamo malo makadama, ali čim se približimo sljedećem mjestu opet nas žute strelice tjeraju na asfalt.

Danas smo prugu prešli bar jedno pet-šest puta jer nas oznake tako vode (više puta smo vidjeli znak ili natpis uz prugu gdje piše da se hoda alternativnim putom). Posebno smo oprezni kod pruga (u nekoliko se navrata hodalo baš uz prugu), nisu nam drage jer su vlakovi vrlo brzi i ne želimo se zadržavati više nego je to potrebno. Mjesta i gradići kroz koje prolazimo vrlo su živopisni. Osim neizostavnih pločica, umjesto fasade na kući često vidimo i ornamentičke strukture, te stare i zapuštene vlastelinske kuće ili dvorce. Kao i kod nas u domovini, dosta toga propada ili je napušteno. Malobrojne obnovljene kuće i gazdinstava izgledaju predivno. Dosta mjesta je okićeno šarenim dugim trakama i višebojnim ukrasima koji svjetlucaju na sunca dok se krećemo starim četvrtima ili trgovima.

Danas nemamo puno kilometara ali svaki gradić ili mjesto je na nekom brdu ili visini a o strmim ulicama i cestama ne želim ni pričati. Taman kad se počneš spuštati i pomisliš to je to to, ponovo počinje uspon, još jedna ulica oštro uz brdo i tako satima dok nismo došli u današnje mjesto i albergu u kojoj ćemo noćiti. Što reći o današnjem danu osim puno asfalta na putu, tu i tamo malo bijele ceste, pregršt molitvi za obitelj i sve naše prijatelje. Vidjeli smo opet lijepih crkvi u portugalskom stilu, starih baroknih dvoraca i prelijepih ladanjskih kuća. Još jedan dan smo bliže svom cilju, Santiago de Composteli.

BOM CAMINHO!

(Ivica Miložić)