Jutros je svježe i osjeća se vlaga u zraku, nekako mi miriši na kišu. Napuštamo našu albergu dok se vani polako razdanjuje. Jučer smo napravili malo više kilometara od predviđenog te smo spavali u albergi skroz na izlasku iz grada. Hodamo cestom koja za sada nije toliko prometna jer je još previše rano. Nastavljamo njome prema izlazu iz grada, kilometri se nakupljaju i sve je više vozila i kamiona na cesti. Konačno, nakon četiri kilometra, silazimo s ceste i prelazimo na široki makadamski put. Ne traje dugo i ponovo se vraćamo na asfalt prateći glavnu županijsku cestu.
Nakon nekoliko stotina metara presjecamo je i dolazimo do lijepog malog jezera koji se nalazi tik do prometnice. Izgleda kao oaza za opuštanje i guštanje. Iako je blizu prometnice ipak je dovoljno daleko da čovjek na trenutak zaboravi gužvu koja se nalazi nedaleko od njega. Prolazimo ispod malog mosta i počinjemo se penjati sporednim putem kroz naselje. Sve su nove kuće i tek poneka je dovršena (vidi se da je to novo naselje u nastajanju). Nastavljamo cestom i izbijamo na veliki most koji premošćuje dio doline i rijeku Vougu. Nakon toga konačno odlazimo s asfalta i počinjemo hodati širokim bijelim putem između mladih stabala eukaliptusa. Danas, hvala Bogu, nema sunca i nije vruće, nad nama su tamni oblaci puni kiše ali ima dosta vjetra te mislim da će izdržati još neko vrijeme dok ne počne padati. Ovaj dio puta kroz prirodu je stvarno lijep i uživamo u mirisima mladog eukaliptusa. Da je možda obratno i da je sunčano bilo bi neugodnije jer uz put nema visokog drveća i vjerojatno bi bilo jako vruće. Kako bilo da bilo, imamo tu sreću da je danas takav dan i da baš guštamo u svakom koraku. Stižemo do grada Albergaria-a-Velha, to je poveći grad i ima sve sadržaje ali ga mi nismo odabrali za našu krajnju destinaciju. Nastavljamo još nekoliko kilometara i stižemo u malo mjesto Branca, gdje je alberga Catolico u kojoj ćemo završiti naš današnji dan.
(Ivica Miložić)
