Jučerašnje trešnje za večeru i puno vode uzele su svoj danak. Probudilo me oko tri ujutro i brzinski sam odjurio u kupatilo. Kada sam se vratio u sobu i legao u krevet nisam više mogao zaspati. Proučavao sam malo današnju rutu. Danas nemamo puno kilometara pa bismo, ako sve bude ok, trebali stići do podneva u našu albergu. Krenuli smo čim se malo razdanilo. Odmah iz mjesta krećemo uzbrdo, vani je svježe i ugodno je za hodanje. Danas nam staza nije tako zanimljiva jer su ovo planinarske staze s dosta krupnog kamena u kombinaciji s crvenom zemljom.

Dobro je što hodamo skoro svaka dva, tri kilometra po nekim zaseocima i selima te se divim ogromnim narančama i limunima kojih tu ima u izobilju. Vidjeli smo stvarno ogromnih plodova koji teže i po 700-800 grama. Limuni su nam dostupni ali što raditi s njima dok su naranče u dvorištima tako da do njih ne možemo doći. Uspio sam svega par puta gdje teren visi prema ulici pa se same dokotrljaju one koje otpadnu. Opet se uspinjemo uzbrdo, imam osjećaj da se danas cijelo prijepopodne penjemo. Staza je danas kratka ali naporna, kad god pomislim da je to to, opet se počinjemo penjati. Polako dolazimo u predgrađe, veliki je to grad. Problem je što na Putu nigdje ništa ne radi, pa nismo imali gdje popiti kavu ni udariti pečate. Ništa, udariti ćemo ih u predgrađu (Santa Clari) i u katedrali kad budemo došli na misu. Grad je stvarno velik (ima oko 160 tisuća stanovnika) i svakakvih trgovina, jedini je problem što je nedjelja i malo što radi. Opet smo danas upoznali dosta zanimljivih ljudi i vjerujemo da će nas grad očarati.

(Ivica Miložić)