Danas je svježije nego prethodnih dana, čak smo doživjeli i prvu kišu (ništa posebno, padala je toliko da pokvasi trg i ulice). Grad djeluje uspavano i sivo. Danas je Tijelovo, kao i kod nas državni blagdan je i ništa ne bi trebalo raditi.

Krećemo prema starom mostu kako bismo prešli rijeku i izašli iz grada. Staza kojom želimo hodati jako je lijepa jer ide uz samu rijeku i dužine je oko dva kilometra. Oblaci se sve više nakupljaju a mi dolazimo na križanje putova, možemo uz rijeku (piše da se ne ide ako pada kiša) ili drugim putem kroz neko selo. Naravno da smo odabrali rijeku, sam pogled na nju već me umiruje a njena zeleno-tirkizna boja pravi je melem za oči. Polako hodamo jer je staza malo zapuštena i divlja (počinje bujati loza kupine pa se ne želim uplesti u nju). Negdje na sredini staze počinje pljusak, baš kada nailazimo na neku staru ustavu i tu se sakrijemo dok pljusak ne prođe.

Lijepo mjesto za fotkanje pa smo iskoristili to što pada kiša i napravili nekoliko dobrih fotki. Nakon kraćeg vremena nastavljamo uz rijeku skroz do ceste gdje se staze ponovo spajaju. Izmjenjuju se bijeli put sa asfaltnim a nakon određenog vremena opet dolazimo na šumsku cestu. Malo nas put vodi gore pa malo dolje, kao da smo na planinarenju. Jako se osjete lipe u cvatu, imaju toliko intenzivan miris da sam mislio kako će me početi boljeti glava (ipak nije). Danas je odličan dan za hodanje jer nije vruće, ima i malo vjetra a i dosta toga se događa na Putu. Prekrasne divlje livade, maslinici, u svakom selu kroz koje smo prolazili imaju agrume (viđali smo limune teške i do pola kilograma. Naranče su preslatke (znamo jer smo probali par komada koji su s drveta pali na cestu). Ostaje nam još samo malo uspona do Alvaiazerea i to bi za danas bilo dosta kilometara. Znamo da stižemo do kultne alberge i Carlosa koji pravi uistinu posebne pečate. Čuju se zvona na crkvi, vrijeme je za svetu misu i procesiju kroz mjesto uz prekrasne zvuke limene glazbe.

(Ivica Miložić)