Camino Portoguese, 10./11.06.2025., Osijek - Zagreb - Madrid - Lisabon
Svaki naš Camino u početku krene naopako pa se kasnije sve sredi i počnemo guštati već nakon kraćeg vremena. Ovog puta to nije bilo tako, krenulo je odlično. Upoznali smo simpatičnu Enu (preko bla bla cara), dragu djevojku iz Osijeka i put od Osijeka do Zagreba prošao je za tili čas. Odlučili smo, kao i zadnji put, prespavati kod Biljine sestrične Nataše u Stupniku.
Sutradan ujutro poslije doručka i kave krenuli smo put aerodroma dr. Franje Tuđmana u Zagrebu.

Sve je nekako glatko teklo pa sam Bilji rekao da mi je to previše dobro da bi bilo istinito jer nas je uvijek znalo nešto zezati. Karte za avion (za oba leta, Zagreb - Madrid i Madrid - Lisabon) naručio sam i platio preko e sky, za Zagreb - Madrid sam dobio 24 sata prije leta dok za Madrid - Lisabon nisam dobio ništa. Hajde, uvjerim ja sebe a poslije toga i Bilju da će sve biti ok, jer do sada su uvijek bili korektni i na vrijeme su poslali karte da možemo napraviti online check in. Za čas smo prošli kontrolu i ukrcali se na let za Madrid (letjeli smo Iberiom).

Nakon tri sata ugodnog leta (čak sam i odspavao sat i pol) stižemo u zračnu luku Madrid. Čim smo sletjeli isključujem avio mod i provjeravam mail, ništa još nije stiglo. Postajem polako nervozan jer do vezanog leta imamo oko dva i pol sata. Srećom imam na e sky rezervaciju pa ipak imam neke osnovne informacije. Problem je što nemam broj leta za Lisabon niti s kojeg uzletišta kreće. Dosta smo već iskusni u letovima pa uspijevamo naći naš let jer znamo u koliko sati ide i koja je to aviokompanija (riječ je o TAP AIR Portugal ali s njim još nismo letjeli). Brzo izlazimo sa GATE 4 (žurili smo kao manijaci jer nemamo puno vremena, a karte za let ne stižu) i hvatamo bus za GATE 2, vozač vozi bus kao da ga je ukrao i nakon petnaest minuta stižemo na ulaz odakle trebamo letjeti. Odlazimo brzo naći TAP AIR Portugal i objašnjavam im da imamo problem jer nismo dobili karte (ali imamo rezervaciju). Vrlo draga djevojka koja radi na šalteru kaže da ne brinemo i da će odmah vidjeti o čemu se radi. Uzme nam osobne iskaznice i provjeri, kaže da nema problema i da je sve u redu te nam isprinta karte (pao mi je kamen sa srca). Gleda mi ranac na leđima, pa mene, pa opet ranac i odmahuje glavom. "Malo vam je taj ranac prevelik za ulazak u zrakoplov". Ufffff, noge mi se odsjekle. Govorim joj kako sam sad letio s Iberiom i nisam imao taj problem. Kroz glavu mi prolaze misli kako sam sad izgorio i kako ću sigurno morati iskeširati za dodatnu prtljagu. Vidi me da sam sav zbunjen i kaže mi da ranac mora u trup aviona ali da je ta usluga kod njih besplatna. Pa što mi odmah ne kažeš tako?!! Sav sam se preznojio (jer je Biljin ranac samo za nijansu manji). Hvala Bogu (već sam pomislio da je to ono što nam se svaki put dogodi), možemo konačno s kartama na sigurnosnu provjeru.
Postavljamo stvari (pojasne torbice, dron, telefone, pametni sat...) u košare za rentgen i Bilja prva prolazi kroz detektore za metal. Stroj je odjednom poludio (ja sam prošao kroz drugi i sa mnom je sve bilo u redu), počeo je svirati, upalio je crvena svjetla, zavija onim prodornim zvukom. Niža plava žena (službenica) odvlači Bilju sa strane i počinje ju prepipavati, nakon čega počinje pretraga nekim ljepljivim papirom po odjeći te svaki put kad nešto odradi stavlja taj papir u stroj i očitava zapažanja. Na kraju joj pregledava ruke, šake i ispipava isto nekim plavim papirićima i opet ih gura u neki drugi uređaj. Vidim da Bilji nije svejedno ali ja jednostavno nisam više mogao izdržati i puknuo sam se smijati da me je i službenica pogledala. Jako dobro poznajem moju Bilju, ne bi ta uzela bilo što što je zakonom zabranjeno, ma nema šanse. Još sam se zafrkavao kako će dovesti i ćuku da je ponjuši da vide ima li kakvog eksploziva na sebi. Gleda me ta službenica pa se i ona počela smijati (onako diskretno), te dobaci svom kolegi (koji radi na rentgenu) da Biljine sve stvari u košari isto tako detaljno provjeri. Kad je konačno sve to završilo i kad su sve provjerili, pustili su mi gospođu da uzme sve svoje stvari i da krenemo prema ulazu u avion. Dok je Bilja uzimala stvari, službenica prođe pokraj mene i onako mi dobaci: "Imaš problematičnu ženu!". Bilja je prostrijeli pogledom a ja onako mrtav hladan kažem "Znam" i nastavim se cerekati. Vidim da je Biljka vidno uzrujana zbog svih tih silnih pretraga pa joj kažem da vidi malo kako je meni, mene skoro svaki put pregledavaju ili testiranju na droge i eksploziv, ovo je valjda prvi put da im ja nisam bio sumnjiv 😀.
Konačno se ukrcavamo u avion i krećemo za Lisabon. Valjda je to sve loše što se trebalo dogoditi (prvo karte, pa onda pretraživanje Bilje koje je dosta i potrajalo). Nakon nekih sat i dvadeset minuta slijećemo u Lisabon. Nakon što smo podigli rančeve krećemo metroom prema našem večerašnjem smještaju. Želimo što više toga vidjeti dok ne padne mrak na taj predivni grad, ali želimo ga doživjeti i noću tako da nećemo žuriti (kad ostavimo stvari) natrag u smještaj.
Bio je ovo vrlo turbulentan dan prepun izazova, ali tako nam je svaki put. Nadam se da je tu svim našim nedaćama kraj!
Bom Caminho, kako se to kaže u Portugalu!

(Ivica Miložić)