Krenuli smo dosta rano dok je još bio mrak zato što želimo do podneva stići u Santiago de Compostelu. Dosta je svježe i ugodno za hodati, na nekim mjestima mi je bilo i prohladno jer lagano puše neki neugodan vjetar.
Za sada je sve ravno i nema nešto uzbrdica tako da s lakoćom grabimo prema Satiagu. Stižemo do prvog većeg mjesta i odavde kreće lagana uzbrdica ali ne traje predugo tako da se nismo previše potrošili. Nastavljamo se kretati uz kuće, vrtove i manja seoska imanja.
Dolazimo do Parada de Francos, malog gradića s odmorištem i barovima pa razmišljamo hoćemo li tu popiti prvu kavu ili da se čuvamo za Milladoiro. Odluka pada da ipak idemo dalje jer ćemo u sljedećem mjestu stati na doručak i kavu i u naše hodočasničke putovnice lupiti pretposljednji pečat.
Dolazimo do Milladoira koji je već samo predgrađe Santiaga i odlučujemo stati na doručak i kavu. Sabiremo utiske i gledamo koliko još mjesta za pečate imamo u putovnicama. Dok sjedimo vani zaobilazi nas hrpa hodočasnika (mahom mladi, srednjoškolci i oni koju godinicu stariji), nitko nam nije poznat. Malo smo razočarani što nikoga od naše ekipe ne vidimo (sami smo si krivi kad smo prekjučer potegnuli do Padrona umjesto da smo ostali desetak kilometara prije i družili se s našom ekipom).
Zadnjih nekoliko kilometara hodamo kroz urbana naselja, a zatim ulazimo u stari grad. Jako je puno hodočasnika, puno njih nas zaobilazi, lete svi i žure kao da će katedrala negdje pobjeći. Neki doslovno i trče. Stvarno ne kužim te ljude, htio sam im reći:" Usporite i guštajte u trenutku", a opet, mislim, tko sam to ja da nekom govorim kako da ishoda svoje hodočašće.
Prije samog ulaza u grad konačno jedno poznato lice koje nismo vidjeli još od Bajone. Ulazimo kroz južna vrata i prilazimo katedrali sa stražnje strane. Došli smo do Plaza de Obradoiro a ispred nas se ukazala veličanstvena katedrala sv. Jakova. Iako smo je već vidjeli više puta, opet me pogled na nju raznježi, ispuni toplinom i stegne u grlu. Hvala Bogu, uspjeli smo u još jednom našem naumu! Trebalo nam je 26 dana da prijeđemo 688 km kako bismo došli u Santiago de Compostelu i poklonili se ovozemaljskim ostacima sv. Jakova apostola. Vrlo smo euforični (iako je jako vruće za stajanje ispred katedrale na suncu), vadimo našu ljubljenu trobojnicu i pravimo nekoliko fotki kako bismo ih imali za uspomenu. Jako je puno ljudi na trgu pa odlazimo do Hodočasničkog ureda po zaslužene Compostele. Ovo je naš peti ishodani Camino i jako smo ponosni na to jer smo se odlučili ishodati svih sedam glavnih ruta.
Dobili smo Compostele i sad idemo do crkve sv. Franje gdje bismo trebali dobiti i Compostelu Franciscanu. Na žalost više ne radi pa ćemo morati ponovo doći popodne, ali i nije važno, mi smo svoju prvu zadaću izvršili. 
(Ivica Miložić)
