Cijela ekipa se budi već oko pet sati, naša je domaćica pripremila doručak i otišla natrag u selo (večera i doručak su na bazi donacije). Bilja i ja smo si namazali svatko po šniticu bageta margarinom i pekmezom i popili po čašu gustog soka od naranče.

Izlazimo prvi iz alberge, vani je prilično sveže, pomalo i hladno. Kako smo izašli iz alberge, odmah smo počeli žustro uzbrdo kako bi se mišići što prije zagrijali. Nakon otprilike sat vremena sustiže nas naša ekipa, pokušavam dići dron kako bi nas sve snimio da imamo za uspomenu. Teško mu je pratiti nas jer ima previše kablova i žica pa su senzori poludjeli od silnih prepreka na tako malom prostoru. Odustajem od drona pa snimamo samo mobitelom.

Mjesta i gradići se redaju, opet isti problem s kavom kao i sa zadnje dvije rute (možemo je popiti tek nakon nekih 11 km). Taj manji gradić nalazi se na otprilike pola puta. U Caldas de Reisu stali smo popiti kavu. Gradić je lijep i leži na dvije rijeke. Fotkamo se kod starih mostova, crkve i u kafiću gdje uzimamo pečat za Credencial. Dan je kao stvoren za hodanje, oblačno je i svježe, a puše i neki vjetar koji nas duže vrijeme hladi. Nadomak smo našeg mjesta gdje ćemo danas završiti i prespavati. Samo, malo nam je to kilometara. Odlučujemo se za bar još pet pa ćemo vidjeti. Uglavnom, prepustiti ćemo se Putu pa neka nas on vodi.

Nastavljamo sad nekim prašnjavim putevima (naravno opet idemo uzbrdo) ali ipak ima dosta guste šume, tako da ima i hlada u trenucima kada se pojavi sunce, pa je sve nekako puno lakše i za hodati a i za slikati uokolo. Prolazimo neka manja mjesta, sve je to prilično urbano i pomalo dosadno ali imamo još samo sat vremena do Padrona. Opet neka šumica, što nije loše jer su se oblaci razišli i postaje vruće. Sve smo dobro napravili i pomalo žurimo kako bi nam današnji dan što prije prošao. Stigli smo i ulazimo u mjesto, simpatičan mali gradić koji leži na rijeci. Iza nas du ostali naši prijatelji koji su ipak odlučili ostati nekih desetak kilometara prije Padrona. Odlazimo u turistički ured i uzimamo si Padroniu (jedna inačica Compostele). Sad možemo u naš hostel na zasluženi odmor jer sutra nas čeka još puno toga .

(Ivica Miložić)