Trebao nam je ovakav odmor, stvarno smo se naspavali nakon onako ludog dana jučer. Danas isto planiramo napraviti koji kilometar više samo da bismo uspjeli nekako izbjeći ovu gužvu koja se stvorila na ovom portugalskom putu. Vani je svježe i opet lagano puše vjetar, nije kao onaj jučer ali osvježava.
Spuštamo se iz grada prema oceanu i u daljini čujemo tradicionalnu glazbu Galicije. Prolazimo pokraj žene u tradicionalnoj nošnji koja jako lijepo svira gajde. Ugodno je hodati jer nije vruće, naravno da opet usput i nemamo gdje popiti kavu jer su gradovi manje više uz cestu a ne uz Atlantik. Polako nam prolaze kilometri dok put nas vodi malo uz ocean malo uz regionalnu cestu. Nije opasno hodati uz tu cestu jer ima posebno odvojeni trak za pješake i bicikliste obojan žutom bojom. Lijepo je vidjeti vjetrenjače uz stazu. To su bili stari mlinovi kojima je lokalno stanovništvo uz pomoć vjetra mljelo žitarice i proizvodilo brašno.
Želja nam je danas doći do Pedra Rubio, nekih par kilometara dalje od mjesta na kojem će većina hodočasnika spavati. Ovdje je hotelčić koji iznajmljuje povoljno sobe ali se ne može rezervirati unaprijed nego se popunjava kako netko dođe. Naravno da opet nema ni jednog mjesta s barom gdje bismo eventualno popili kavu, tako da na prvu kavu stajemo u mjestu Oia. Mjesto je malo ali ima prelijepi samostan na samoj obali koji gleda prema otvorenom moru. Na žalost, samostan se renovira i zatvoren je za javnost ali smo uz njega našli gospođu koja nam je dala pečat za naše credenciale.
Nakon što smo popili kavu nastavljamo se uspinjati prema sljedećem mjestu. Stižemo do Pedra Rubie gdje želimo prespavati, ali kad smo došli u hotel odmah su nam s vrata rekli da soba više nema i da je jedino sigurno mjesto koje imaju alberge za hodočasnike u Baioni. Uzimam mobitel da vidimo udaljenost, ima još oko devet kilometara. Aimeee... nije da mi se sad hoda još minimalno dva sata, ali što je tu je. Ima nekoliko mjesta uz put pa će bar biti vode ili nešto svježe skuhano. Sviđa nam se činjenica da je Baiona na samom rtu te smo uvjereni da bismo se mogli okupati u Atlantiku i biti malo na plaži ako je mjesto ok. Sad je već prilično vruće a mahom ove zadnje kilometre hodamo sve asfaltom. Ulazimo u grad i odmah vidimo da ima dvije plaže. Jedna gleda na otvoreni ocean a druga na veliku marinu. Ovdje je puno djece i vidimo da je plaža zaštićena od vjetra. Idemo se odmah prijaviti u albergu i poslije toga na prvo kupanje na Atlantiku ove godine.
Odradili smo albergu i došli na plažu, prošlo je šest sati a sunce još uvijek prži. Atlantik je malo hladan ali smo se vrlo brzo adaptirali na njegovu temperaturu. Uživali smo kao mala djeca na praznicima. Bilo je vruće i naporno ali na kraju se sve isplatilo. Točno smo tu gdje smo trebali biti.
Buen Camino 
(Ivica Miložić)
