Dan kao stvoren za hodanje

Volim kada poranimo i uronimo u dan dok se još nije sasvim razbudio. Nikako da to bude u cik zore, da je ponovo možemo gledati kako sviće. Raduju me i oblaci (samo ne kišonosni), puno više nego sunce kojeg smo se i previše nauživali prethodnih dana.

Ponovo ruta koja je po mom ukusu. Predivna priroda, čist zrak, malo planinarenja i toliko potreban mir. Volim susrete, upoznavanja i druženja s drugim hodočasnicima, ali ovaj spokoj jutra, komadić vremena samo za sebe, ne volim da mi itko remeti. Zato guštam u svakom koraku. Usputno društvo su nam koze i krave te pokoji pas koji laje na nas iz svog dvorišta.

Osim za drvećem, cvijećem i životinjama, u Portugalu sam luda za njihovim oslikanim pločicama. U svakom gradu, selu, pa čak i u planinama u teškoj nedođiji, one su prikaz nekadašnjeg života, običaja i vjere. Volim i stare križeve krajputaše i male kapelice koje su tu davno pustile korijenje. Lijepe su i crkvice u malim mjestima (puno su jednostavnije od onih u Španjolskoj) koje su najčešće otvorene pa se u tišini možete prepustiti molitvi. I danas mi pogled odvlače divni prizori na sve strane, pa ne znam što bih prije fotografirala.

Negdje putem, na šumskoj stazi, susrećemo stariji par hodočasnika iz Italije. Još jučer smo razmijenili par rečenica (zanimalo ih je odakle smo, pa su bili sretni što smo susjedi), mi na engleskom, oni na talijanskom jeziku. Žena je simpatična i komunikativna, dok se suprug uglavnom smiješi. Pozdravim ih na tečnom talijanskom s "Dobar dan, prijatelji Talijani! Kako ste?". "Dobar dan, prijatelji Hrvati! Vrlo dobro", odgovara draga gospođa, "kako ste vi?". "Molto bene", odgovorim i ovdje moje aktivno znanje talijanskog jezika prestaje. Više od toga nije mi ni bilo potrebno. Jedna mala gesta, ali dovoljna za uljepšati nekome dan. Nadam se da ćemo se ponovo sresti i "popričati", da se malo bolje upoznamo.

Usput smo bacili pogled na rimsko arheološko nalazište u blizini našeg odredišta Conimbrige. Bila je tolika gužva na ulazu, a i vani je sunce već jako pržilo pa smo odlučili propustiti ovo dugotrajno razgledavanje i požuriti u albergu na odmor. Na kraju dana nagradili smo se slatkim trešnjama koje su najbolje prijale na ovu vrućinu.

(Biljana Miložić)