Duh Camina za zajedničkim stolom

Divno je uraniti i započeti dan na Caminu dok još nema previše buke. Najviše raduje kada vas Put vodi kroz prirodu. Misli su tada bistre, usredotočene, molitve dublje, a korak lagan. Danas nam je baš išlo pa smo putem odlučili ne ostati u većem gradu kako smo prvobitno planirali već ishodati dodatne kilometre.

Stigli smo do sela Branca i alberge Casa Católico. To je lijepi donativo s nekoliko soba na mirnom mjestu uz Camino stazu. Vodi ga Paulo, stalni volonter iz Brance, ljubazni razgovorljivi Portugalac koji je ishodao čak 44 Camina. Osim našeg dragog prijatelja Johna iz Santiaga, ovo je tek druga osoba s toliko prijeđenih hodočašća sv. Jakova koju smo upoznali.

Upoznajemo i Klaudiu, Poljakinju s njemačkom adresom. Odlučila se nakon par godina vratiti na Portugalski Camino, ovaj put kao volonterka kako bi služila drugima.

Skupila se tu vesela ekipa dragih ljudi koje smo već susretali putem i u albergama.

Konačno se i službeno upoznajemo s našim Talijanima, psihologinjom Catherinom i umirovljenim Mariom iz Udina, koje skoro svakog dana susrećemo dok hodamo.

Amerikanca Larrya iz Arizone kojemu je ovo peti Camino već smo ranije upoznali. Njemu su kišni dani na Putu blagoslov nakon suše u pustinji iz koje dolazi.

José Antonio, Španjolac iz Tarragona, grada poznatog po fešti u kojoj se gradi piramida od ljudi, najčešći nam je cimer u albergama. Hodao je deset Camina i nije mu dosta.

Najbolja prilika da se pobliže upoznamo je za stolom uz zajedničku večeru koju je Klaudia s puno ljubavi i mašte pripravila od jednostavnih sastojaka. Ponudila sam joj pomoć, nekako sam imala potrebu da i ja nečim pridonesem.

Za večerom smo svi bili veseli i šalili se, bez obzira što svi ne govore engleski. Kada se otvorite srcem, jezik nije bitan. S Klaudiom sam čitavo vrijeme pripreme jela i nakon objeda, dok smo zajedno prale posuđe, pričala o svemu. Baš su nam se duše dotaknule, kao da se već dugo poznajemo.

Bila je to divna večer, jedna od onih nakon kojih vam ostaje osmijeh na licu i toplina oko srca. Camino nećete pamtiti samo po koracima, silnim kilometrima, divnim prizorima i gradovima putem do Santiaga. Pamtit ćete ga po onome kako ste se osjećali u zajedništvu i ljubavi prema drugima i tome što ste jedni drugima dali. To je onaj duh Camina koji nas uvijek zove da mu se iznova vraćamo.

(Biljana Miložić)