Cesta, cesta, cesta

Nakon posljednjih ranojutarnjih pogleda na predivnu Coimbru, ostatak dana uopće nije bio dojmljiv. Cesta, cesta, cesta... Monotoniju Puta razbijala su jedino učestala mjestašca kroz koja smo prolazili, ali gotovo sva su bila bez ikakvih sadržaja. Prije polovice ishodane rute nismo imali ni gdje popiti kavu koja nam je trebala da nas malo podigne jer se uopće nismo naspavali. Vukli smo se cestom kao puževi vjerojatno najsporije dosad. Čak ni kraći izlet s asfalta u mirisnu šumu borova i eukaliptusa nije pomogao. Jedino što me veselilo bile su zvonjave usputnih crkvica koje su u svaki pun sat svirale melodiju "Ave Maria", koja mi je zatim cijelo vrijeme bila u uhu.

Naše drage Talijane susreli smo još jutros u Coimbri, kada smo zamalo krenuli u pogrešnom smjeru. Čitavog dana smo se pretjecali, kao u nekom hodačkom maratonu bez pobjednika. Niti jedan naš susret nije prošao bez radosnog pozdravljanja i kratkog čavrljanja. Dovoljno da nam uljepša dan!

U posljednjoj četvrtini Puta konačno smo se dočepali bara, prije nego što smo gotovo zamrli. Vlasnik lokala upitao nas je do kuda danas hodamo i da li smo si rezervirali smještaj. Naravno da nismo jer nismo smatrali potrebnim. "Bolje nazovite i pitajte za rezervaciju jer često znaju biti popunjeni", ustrajao je. Dok smo razmatrali kako ćemo se javiti, ljubazni Portugalac sjeo je za naš stol i u sljedećem trenutku već je nazvao vlasnicu alberge. Objasnio joj je što želimo, a onda smo se dogovorili oko rezervacije. U nekoliko minuta sve je bilo riješeno. Čovjek je bio sretan što nam je mogao pomoći. Još nam je objasnio gdje da prije dolaska u Sernadelo jeftino objedujemo jer je u restoranima u gradu uvijek skuplje. Dao nam je upute i za supermarket i kako doći do naše alberge. Svakog dana osvjedočimo se koliko su Portugalci ljubazan narod (jučer nas je kod crkve, čuvši da smo Hrvati, jedan Portugalac silom htio počastiti pivom). Poslušali smo njegove dobronamjerne savjete, osobito one vezane za ručak. I nismo pogriješili! Sve je bilo savršeno!

Bili smo sretni kada smo se konačno dovukli u albergu u Sernadelu. Tko zna da li bi nas naši kreveti čekali da nam dragi Bog nije stavio na Put onog dobrog čovjeka. Camino Provides!

Današnji dan hodali smo i molili za našu predivnu Marijanu i za njeno ozdravljenje. Nadamo se da će naše molitve biti uslišane!

(Biljana Miložić)