Idemo na sjever

Vlak nas je dovezao u A Coruñu, prekrasan primorski grad u Galiciji, bogat poviješću, kulturom i spektakularnim pogledima na ocean. Grad je to s mnogo starih građevina koje se ističu svojom ljepotom između novih suvremenih zgrada, s lijepo uređenim parkovima, fontanama i brojnim skulpturama, (između ostalih i onom Johna Lennona). Avenida Marina dovela nas je do centra grada s bijelim staklenim galerijama na pročeljima zgrada, simbolom A Coruñe. Ovdje smo zastali i, uz kliktanje galebova, guštali u kavi s pogledom na brodove u luci.

Potom smo nastavili do Plaza de María Pita, velikog središnjeg trga s veličanstvenom zgradom gradske vijećnice i kipom heroine Marije Pite.

U produžetku smo već zakoračili u stari grad (Ciudad Vieja), a uske kamene ulice dovele su nas do crkve sv. Jakova iz 12. st. (najstarija crkva u gradu), početne točke naše nove Camino rute, gdje smo dobili prvi pečat u naše credenciale. Iza crkve pronašli smo i prvi stupić koji nam pokazuje Put kojim ćemo sutra krenuti.

Šećući rivom s pogledom na Atlantik, na putu nam se našao Jardines de San Carlos, miran vrt s grobom britanskog generala Sir Johna Moorea, povijesno mjesto iz Napoleonovih ratova.

Pogled nam je odatle privukla nova znamenitost A Coruñe, Castillo de San Antón, mala utvrda na otočiću, danas muzej arheologije. Kupili smo ulaznice i s uživanjem ga obišli.

Kako u A Coruñi nema hodočasničke alberge, iznajmili smo sobu sa zajedničkim prostorijama. Bili smo ugodno iznenađeni uređenjem i sadržajem cijelog velikog stana. Nakon ručka i odmora, vrijeme je, naravno, za kupanje. Uz grad se protežu kilometri pješčanih plaža. Odabrali smo playu Orzán jer nam je bila najbliža. Koju god odabrali, sve su pune ljudi, nemaju tuševe, kabine za presvlačenje, niti hlad, a nismo vidjeli ni wc. Ali zato imaju spasilačku službu a i lokalna policija stalno patrolira. Iako se mnogo ljudi kupalo, brćkalo ili hodalo po pijesku, moram priznati da nam je na prvu Atlantik bio prilično hladan. Svejedno smo se okupali jer ga volimo, jer je dan bio vruć, a sunce ovdje prži i poslije 20 sati.

Za smiraj dana ostavili smo obilazak Torre de Hércules (Herkulovog tornja), jednog od najvažnijih simbola Galicije i jednog od najimpresivnijih spomenika antičkog doba u Španjolskoj. Najstariji je to još uvijek (uz pomoć moderne tehnologije) aktivni svjetionik na svijetu, sagrađen u 1. st. poslije Krista, visine 55 m (u rimsko doba bio je visok oko 34 m). Nismo se popeli uz njegove 234 stepenice do vrha (bio je zatvoren) ali smo zato uživali u panorami Atlantskog oceana i grada s njegove terase.

Prema galicijskoj legendi, Herkul se borio protiv zločestog diva Geriona, kojeg je zakopao ispod tornja. Kaže se da je ovdje Herkul prvi put naselio ljude – to je mitološko objašnjenje nastanka A Coruñe. Pokraj tornja je i kamen s keltskim simbolima, La Rosa de los Vientos (ruža vjetrova).

Ispred svjetionika uslikali smo se s velikim Breogánom, snažnim keltskim ratnikom s mačem okrenutim prema sjeveru, prema Irskoj. On je simbol povezanosti Galicije s keltskim svijetom, posebno s Irskom i Škotskom. Ovaj momak smatra se pretkom Galjega i za njih je on simbol ponosa, korijena i keltske baštine.

Danas je bio dan prepun lijepih utisaka, stoga je i izvješće poduže. Na kraju je ispalo da smo, po kilometraži, ishodali jedan solidan Camino dan (veći dio hodali smo s ruksacima). Coruña je to zaslužila, nadamo se da će i Camino Inglés biti upravo takav. Laku noć, sutra vas vodimo u novu avanturu! BVB

(Biljana Miložić)