Sedam godina poslije
Do ponovnog dolaska u Santiago de Compostelu dijelilo nas je posljednjih pet kilometara Puta. Trebali smo se samo spustiti s Monte do Goza dolje u grad. Mogli smo to učiniti još jučer, ali nismo željeli. Imali smo neočekivano drugi plan - naći se u Santiagu s dragim prijateljima, kad nam je to već Camino omogućio.
Grad se tek počinjao buditi dok su naši koraci odzvanjali kamenim pločnicima. Nedostajao nam je ovaj silazak s Francuskog puta jer je nekako najljepši. Svi drugi ulasci u grad ne mogu se usporediti s ovim. Ponovo smo zastali kod viteza templara, živice s natpisom Santiago de Compostela i svetišta San Lazaro kako bismo se uslikali. Kada sam ugledala dva tornja katedrale obasjana suncem kako izviruju iznad uske ulice, srce mi je zatitralo od radosti jednako kao i svaki put na dolasku.
Ipak, ono čemu smo se najviše radovali nije bio ponovni dolazak na cilj već susret s dragim ljudima. Nismo ga prvobitno planirali, kao ni puno drugih stvari koje nam je Put donio - on se jednostavno morao dogoditi. Mjesto susreta bio je trg Obradoiro ispred katedrale. Sasvim neočekivano, prije samog trga, snimajući naš dolazak, dočekao nas je dragi prijatelj Mario, svećenik župe Drnje. Zajedno smo dočekali i ostale drage nam ljude, Nenada i Mihaelu i njihovu suputnicu Vinku. I oni su dan prije pristigli u Santiago završivši svoj Camino Portugues od Porta. Kakav je to susret bio!
Nenada smo upoznali na našem prvom Caminu 2018. godine ispred Gradske vijećnice u Astorgi, čekajući na žarkom suncu da u puni sat dvije figure Maragata udare mačem u zvono sata. Svima nam je to bio prvi Camino. Draga uspomena na taj susret naša je zajednička fotografija iz Astorge.
Sedam godina kasnije, evo nas na kraju novog Puta, Nenekovog trećeg a našeg sedmog Camina, na trgu ispred katedrale u Santiagu. Zagrljaji, zajedničke fotografije i snimke dronom šest Hrvata s hrvatskim stijegom, ponosnih što su stigli na cilj na još praznom trgu, prva jutarnja kava za razbuđivanje, razmjena dojmova i puno emocija...
A nas troje imamo razlog za novu zajedničku fotografiju za album sjećanja. Gledam ih obje, onu iz 2018. i ovu današnju i sretna sam što smo ponovo zajedno. Stariji smo, iskusniji, možda mrvicu mudriji, bogatiji za još koju boru i sijedu vlas ali i za još jedno novo iskustvo. Sve godine između prvog i ovog posljednjeg Camina bile su ispunjene kontaktima i povremenim druženjem, ali ponovni susret na Caminu nešto je posebno. Zalog je za nastavak naše zajedničke priče jer Camino prijateljstva stvorena su da traju.
Nastavljamo svatko svojim putem, mi ponovo po zaslužene Compostele pa put pod noge prema Negreiri na treći Camino u nizu, a naši prijatelji na zasluženi izlet u Finisterru i Muxiu. Do nekog ponovnog susreta koji će nam dobri Bog podariti...
Buen Camino, peregrini!
(Biljana Miložić)
