Trag tihe velikodušnosti
Često dani s puno kilometara znaju proteći neočekivano lako. Put do Dumbríe vodio nas je mirnim stazama kroz gotovo zaboravljena sela unutrašnjosti Galicije, njenim unutarnjim prostorima tišine. Na tom Putu nema gužve, nema trgovina ni previše barova, samo ponekad naiđe pokoji hodočasnik iz suprotnog smjera s osmijehom i "¡Buen Camino!". I to je dovoljno. Ljekoviti su bili susreti s prirodom, osobito u izmaglici svitanja, usamljene šetnje šumama hrastova i eukaliptusa - gorostasa, kojima, osim zvuka naših koraka, odzvanja samo cvrkut ptica.
Danas nas je Dumbría zvala da se po prvi put u njoj zaustavimo. Moderna alberga dočekala nas je kao svjetlo nakon dugog hodanja. Prostrana je, čista, suvremena a opet jednostavna, s potpuno opremljenom kuhinjom (neuobičajeno za Galiciju), baš je onakva kakvu umoran hodočasnik treba. No, ono što nas je najviše iznenadilo i oduševilo je sportski centar Conco uz samu albergu, koji svim hodočasnicima iz alberge omogućuje besplatan pristup bazenima, teretani, knjižnici i internetu. Vjerojatno zbog neba koje je prijetilo kišom, imali smo cijeli bazen samo za sebe. Baš smo se isplivali i nauživali poslije napornog dana!
Saznali smo i tko stoji iza ove tišine i udobnosti koja nam je dana. Albergu u Dumbríi kao i multifunkcionalni kompleks pored nje pomogao je svojim donacijama izgraditi samozatajni samouki poduzetnik Amancio Ortega, osnivač Zare i jedan od najbogatijih ljudi svijeta koji se ne razmeće svojim bogatstvom. Rodom je iz Galicije i nikad nije zaboravio svoju zemlju. Putem svoje zaklade donirao je stotine milijuna eura za opremanje javnih bolnica onkološkom opremom, za obrazovanje, stipendije i borbu protiv siromaštva. Financirao je i izgradnju hodočasničkih albergi, poput ove u kojoj smo se zaustavili. Baš ovdje, u ovoj albergi, osjećamo trag jedne tihe velikodušnosti.
Dok slušam duboko disanje mojih cimera, osjećam potrebu još jednom zahvaliti Bogu i señoru Ortegi na ovim neočekivanim milostima.
Hvala na ovoj divnoj albergi, na tišini sobe i čistoći postelje, na bazenu koji nas je osvježio poslije dugog Puta.
Zahvalna sam na mjestu koje pokazuje da velikodušnost ne treba buku da bi bila stvarna.
Na ovom Putu gdje je sve prolazno, Ortegina gesta ostaje kao znak da je dobrota uvijek moguća.
Buen Camino! 
(Biljana Miložić)
